Bijeli kit je dug od tri do pet metara i težak je oko tonu.Bijeli kitovi nikada ne putuju sami,kao njihovi džinovski rođaci.Oni putuju u čoporima i tako klize ispod morske površine,a voda kao da vri preko njihovih leđa.Kitovi putuju za hranom tj, jatom haringa(vrsta ribe)i tada oni moraju da plivaju brže od nje i da rone strahovitom brzinom.Kitovi se međusobno nikada ne sudaraju,nikada se nepometu i nikada ne poremete ritam svoga jata.Ovo je moguće samo zato što među njima postoji oprema za otkrivanje odjeka.I ako bijeli kitovi nemaju vanjske uši,oni imaju vrlo osjetljive slušne kanale za podvodnu upotrebu.
Pod vodom oni puštaju zvukove koji na momante se čini kao cvrkut ptica,na momenete na škripu zahrđalih šarki ili na oštre uzvike.Oni se tako uzajamno sporazumjevaju.Ponekada to liči na štimovanje nekog orkestra,a ponekad podsjeća na veselu buku dijece.
Nema komentara:
Objavi komentar