Zmija

Kada posmatrate zmiju kako se kreće,morale su vas začuditi i istovremeno zadiiti dvije stvari.
Prva stvar je da se zmija kreće vrlo tajanstveno i ne vidite joj noge.
Na njenom tijelu nema ništa što bi je guralo ili vuklo,ali ona se ipak kreće.
Druga stvar je ta,da stječete dojam da zmija klizi,kao da njeno tijelo u opšte nema kostju.
Ali zmija je puna kostiju,ima kičmenicu koja je sastavljena od nezavisnih članaka,koji su vezani sa naročitim pokretnim zglobovima,a za svaki taj kičmeni zglob je vezano po par rebara.Neke zmije mogu da imaju čak i 145 pari rebara,koji su vezani za pokretljivu kičmenicu.Kuglasta udubljenja koja se nalze na zadnjoj strani,a naprd čašice,povezuju svaki članak sa susjednim člankom i tako vežu i svaki par rebara za određeni članak na kičmenom stupu.Odatle dolazi i velika pokretljivost zmijinog kičmenog stupa,pa i njenih rebara.Vrhovi rebara povezani su sa mišićima na trbušnim štitovima na stomaku zmije,pa se zbog toga zmija može kretati nezavisno od trbušnog štita posebno.,jer kada trbušni štit pokrene samo jedan par rebara,stomak odma reagira poput noge koja se pokrene.Zmija takođe ima kosti i u glavi i u vilici,i svaka može da razapne čeljust prilično široko u trnutku kada guta hranu.To može zato što su joj sve kosti oko usne šupljine potpuno nezavisne,i zato se usta i ždrelo  prilično rašire.Većina zmija svoju žrtvu proguta i prije neko što je ubije ili udavi.Kad ona proguta svojplijen,odma počinje probava hrane .Dakle zmije imaju kosti u svome tijelu,i ako se stieče dojam da njihova gmizava tijela nemaju koštani dio u svom sustavu.

Zmije pripadaju skupini gmazova,a svi gmazovi imaju suhu kožu,koja je prekrivena sa ljuskom.
To znaći da su zmije srodnici sa gušterom ,aligatorom,krokodilom i kornjačom.
Postoji više od dvije hiljade vrsta i podvrsta zmija.
Tako postoje one koje žive u zemlji,na zemlji,u vodi,a mogu se naći i one koje žive na drveću.
zato slobodno možemo reći da se zmoje nalaze svugdje u svijetu,osim u polarnim područijima i na nekim malim okeanskim otocima.
Ako uzmemo u obzir  da zmije nemaju noge,mada podvrsta boa i pitona ima zakržljale ostatke zadnjih nogu,onda ljuska zmijama služi za kretanje.
Sa donje trbušne strane zmija ima vrlo široke ljuske i zmija ih može kretati unapred,tako da sa zadnjim dijelom svake ljuske odupre od neku neravnu ili izbočinu na površini zemlje.Ćim zmija to učini,ona snagom svojih mišića izgura cijelo tjelo napred.
Sve vrste zmija mjenjaju kožu ili kako se kaže mjenjaju košulju,ali one čak mjenjaju i podkožicu koja im prekriva oči.Kada se zmija presvlači,koža se okrene na naličije.
Zmija skida svoju kožu tako što se tari od neravnine zemlje i ona zna promjeniti kožu nekoliko puta godišnje.

Različite vrste zmija se razmnožavaju na različite načine.
Znamo da postoji mnogo vrsta zmija npr.zvečarke,mokasin zmije,vodene otrovnice,prugaste zmije otrovnice i one ne polažu jaja već rađaju žive mlade ,a neke od njih mogu čak odjednom da rode  i po sedamdesetpet mladih.
Veća skupina zmija polažu jaja,obično na skrivenim mjestima npr.ispod neke stijene,ili u pukotine i rupe.
Jaja od zmije ne liče kokošijim,ona su manja i duža,ali postoje i neke vrste zmija koja nose jaja koja su veliine kokošijih.
Ljuska zmijinih jaja je čvrsta i kožasta.Ni jedna zmija ne polaže isti broj jaja,a smatra se da piton polaže najveći broj jaja.
Poznato je da je jedan Indijski piton položijo odjednom stosedam jaja.
Iz jaja se izlegu mladi ,pod djelovanjem sunčeve toplote ili topline koja se stvara sa raspadom biljnih trava.
Postoje slučajevi i da zmija čuva jaja tako što se sklupča oko njih.
Budući da zmije mog da polože i stotinu jaja odjednom,postavlja se pitanje ko se brine o njima kada se izlegu?Za njih se ne brine niko,jer zmije čim se izlegu su sposobne da se brinu same o sebi.

To što zmije nemaju noge , ne znači da ih u određeno doba svog razvoja nisu imale.
Kako su zmije izubile noge,znanstvenicima ni danas nije poznato,ali zna se da su njihove noge sa vremenom iščezle.
Postoje četri načina kretanja zmija,a prvi se zove  pobočno valovito kretanje.
Tada zmija savija tijelo u više valovitih vijuga u obliku slova S i odupirući se od neravnine zemlje,zmija klizi prema napred snagom svoji mišića i članaka.
Drugi način kretanja zove se praolinijsko kretanje, tada zmija nekoliko članaka skupi na zadnjem dijelu zmijinog tijela,pa izgura prednji dio tijela.Pri tome se  zadnji dio članaka čvrsto odupre ,da zmija ne bi skliznula unazad.,i kod ove vrste kretanja naizmjenično grupiraju čas prednji,čas zadnji članci, a tijelo se odupre sa onom skupinom članaka koji su se predhodno pokrenuli.
Treće kretanje je u obliku  bočne petlje.Tu se prednji dio zmije  izbaci u stranu i hitro prebaci zadnji dio tijela u novi položaj,a zatim ponovo prednji dio izbaci u stranu.
Četvrti način kretanja zmiji služi da se penje uz drvo.U ovom slučaju zmija obavije rep i zadnji dio tijela oko stabla,pa izdigne prednji dio i okači se od najvišu kranu koju može dohvatit.Čim se zakači ona olabavi zadnji dio i rep i  povoče ih naviše.

Mnogi se ljudi pitaju koja je zmija najopasnija i pri tome misle na vrstu zmije koja je usmrtila najviše ljudi do danas ili na zmiju čiji je otrov najjači.
Neki znanstvenici smatraju da je kraljevska kobra najsmrtonosnija zmija na svijetu.
Kobrin otrov je vrlo jak ona je najduža otrovnica.
Postoje slučajevi a su ljudi umrli sat posle ujeda kobre.
Druga najsmrtonosnija zmija je tigrasta zmija,i ona živi samo u Australiji.
Znanstvenici smatraju da je njen otrov najsnažniji od svih zmija otrovnica.
Njena količina otrova je ograničena i zato je manji broj žrtava ove zmije otrovnice.Postoji i jedna vrsta otrovne zmije u Indiji i ona se zove krajt i koja pripada posebnoj skupini.Prema procjeni umrlo je oko sedamdeset sedam posto ljudi koje je ujela ova zmija.
Poznata naočarka (kobra) iz Indije ubija daleko najviše ljudi od bilo koje druge zmije otrovnice,ali bi jedva deset posto umrlo od njenog ujeda da prime serum na vreme.
Najveća zmija na svjetu ne pripada skupini otrovnica.Živi u Južnoj Americi,a zove se anakonda.Njena dužina dosegne i deset do dvanest metara.Ona živi u vrlo nepristupačnim područijima ,te se vjeruje da postoje primjerci anakonde koja nadmašuje dužinu primjeraka koji su do danas pronađeni.
U raznim zemljama postoji veći broj zmija koje nisu otrovne,od onih koje su otrovne.Od otrovnica se najčešće pronađe samo nekoliko vrsta u jednoj zemlji.