Mrav

Mravi izgledaju kao tri male bube sastavljene zajedno.Napred je glava,sredina predstavlja grudi,a zadnji dio marava je stomak.Mrava ako iskidamo na dijelove,svaki njegov dio je sposoban da živi još neko vreme sam za sebe.Svaki je dio posebno snadbjevan sa krvi,svaki ima svoje disajne cjevčice,spoljne otvore koje zatvara svojim poklopcima i posebne nerve da pokreću mišiće.
Maravi jedu svašta,njihovu hranu uglavnom čine uginuli insekti,bez obzira na vrstu.Jabuka ili neko drugo voće koje padne na zemlju i  ugruva se je najveća poslastica za mrava.Oni posebno vole mekanu i sočnu hranu.Mravi jedu i sjemenje raznih trava i sitnih plodova,ali samo kada oni počnu da trunu.Drugim rečima mrav je svaštojed.
Kada mrav na sebi nosi teret,,onda ne može da se drži jedne staze.Mrav nikad ne pokušava da podigne i ponese teret,on ga uvjek tegli,vuče i pretura.Tko on čitavo vrijeme trči oko njega sa jedne na drugu stranu,užurbano bez predaha.
Kada mrav gura teret glavom,tada se oslanja na travu sa svoji šest nogu.On čak može da se osloni na tri noge,a ostalim da podupire teret koji gura ili ih upotrebljava kao poluge.Njegove noge su duge i široko rastavljene,a trbuh mu je nisko postavljen,tako da on ostvaruje dejstvo moćne poluge,da se snažno oslanja,tegli velikom snagom,vuče i gura.Mravima koji kopaju tunele,dovlače hranu i trčkaraju po mravljoj stazi ne rastu krila.

Muha

Muha je štetno stvorenje.Ona sa svojim dlakavim nogama prenosi zarazne klice sa nečistih mijesta gdje leži i gdje se hrani.Domaće muhe imaju dva velika oka i ona su tamne boje.Na vrhu glave muha ima još tri oka,koja se mogu vidjeti samo ispod mikroskopa.
Ticila(antene)muhama služe kao  organ ukusa,a ne za osjećaj dodira.Sa njima muha osjeti miris na velikoj udaljenosti.
Usni dijelovi muhe su sastavljeni u jedan organ.Tako njen jezik predstavlja produžni ljevak,kojim muha usisava sokove.
 Tijelo muhe se sastoji iz tri dijela:
*glave
                                                                                                        *srednjeg dijela(toraksa)
                                                                                                        *abdomena(područije stomaka).
Krila su prozirna i ispod njih se nalazi po jedan mali izraštaj,koji muhi služi za održavanje ravnoteže pri letu.
Noge joj se sastoje iz pet dijelova,aposljedni dio je stopalo.Muhe nečujno hodaju na nogama,ali zato zuje  dok lete.
Ljepljivi jastučići na stopalima joj omogućavajunda se lako kreće po plafonu sa glavom okrenutom prema dole.Domaće muhe se ne hrane sa krutom hranom zato što nemaju organ za žvakanje.Usni dijelovi su joj stvoreni samo za sisanje tečne hrane.Naprimer ako muha sleti na kocku šećera,ona nasprije izluči svoju pljuvačku,kako bi se kocka rastopila.
Muha čitav svoj život provede na udaljenosti od sto metara od mjesta na kome su se izlegla.
Kada vidite da muha trlja nogu od nogu,znajte da ona tad odbacuje sve čestice koje je pokupila ko zna gdje.

Te čestice mogu biti opasne za čovjeka,zato što to mogu biti bakterije tifusne groznice,tuberkoloze ili dizenterije.
Ona sve klice pokupi iz kanalizacije ili sa smetlišta.Ako se desi da tad muhe dotaknu našu hranu,tada se klice bakterija brzo razmnože, i ako tu hranu pojedmo ,možemo se zarazit.
Tijelo muhe,šape i jastučići stopala su pokriveni sa dlačicama,a jezik muhe je presvučen tankim slojem ljepila.Tako kada muha stane na bilo koje mjesto(koje je prljavo),odma sa svojim dlačicama i jezikom skuplja razne bakterije.
Domaća muha za razmnožavanje bira vlažna mjesta puna trulih tvari.Ženka polaže jaja(bijele boje)koja su velika do jednog milimetra.Iz jajeta se izleže tanka ličinka(kao crvić)i posle pet do šest dana ona odeblja i dobije mrku boju.Posle još pet-šest dana iz opne se izleže muha.Ostale muhe se ne razmnožavaju kao domaća muha.Kod nekih vrsta jaja se razvijaju i tijelu,pa na svjet donose žive ličinke.
A neka druga vrsta polaže jaja iz koja su odma u stadiju kukuljice.
Kada je zima one se zavlače u tamne dijelove zgrada,tražeći toplije kutove.

Komarac

Komarci su insekti,koji ljudima kvare lijepo raspoloženje i dosađuju im sa svojim ubodima.Ljudi komarce smatraju dosadnim i neprijatnim stvorenjima.U ovome stoljećuse počelo otkrivati da su komarci opasni.
Neke vrste komaraca mogu da prenose elefantijazis(užasna tropska bolest),a neke doprinose u širenju epidemija malarije i žute groznice.

Postoje više hiljada vrsta komaraca.Komarci se nalaze u čitavom svijetu,ali ima i onih vrsta koje se nalaze samo na određenim mjestima.
Jedna vrsta komarca je poznata kao malerični komarac,a ona obuhvata više podvrsta i oni su poznati zato što prenose tešku bolest malariju.Njega  možete prepoznati po crnim tačkama na krilima.
Druga vrsta opasnih komaraca prenosi žutu groznicu.Oni na nogama imaju bijelu trakicu.

Zec

Zec je sisar i on živi od 4-10godina.Domaći zec može da živi od 6-12 godina,a nekada i više.On je raširen gotovo u čitavom svijetu.Porjeklo zeca je iz stepskih područija.On se lako prilagođava u okolini u kojoj se nalazi.On voli suho i toplo vrijeme.
Zečevi su male do srednje životinje.Imaj kratak rep(neki ga zečevi uopšte nemaju),a karakteristični su po dugim ušima.Oči su mi velike i nalaze se na strani glave zato da on može da gleda iza sebe a da ne okreće glavu.Mužijak i ženka se ne razlikuju po vanjskom izgledu.Zečevi mogu da dostignu težinu od 4-6 kg.Zec je biljojed i on se hrani samo sa travom,plodovima,žitaricama ....
Zečeve je teško vidjeti po danu,to su rjetki slučajevi.Osim što im je dobro razvijeno čulo vida,takođe su mu dobro razvijeni i čulo njuh i čulo sluha.
Zec je sposoban za parenje već sa sedam mjeseci.Oni se pare od decembra do avgusta.Jedna zečica se pari i koti od tri do četiri puta godišnje.Zečica je skotna od 42-43 dana i  mladunče se rađa slijepo  i bez dlake.
Ono tek progledaju kada napune dvije sedmice.Zečica maladunčad doji jednom dnevno,i to samo prvih mjesec dana.Ona najčešće nebude sa maldim kako nebi privukla pažnju gladnih predatora,ali im je uvjek u blizini.
Zec ima najviše priodnih neprijatelja,jer je on jako ukusan kao hrana.

Miš

Miš je sisar i on pripada rodu glodavaca.Najpoznatija vrsta miša je kućni miš.Kućni miš se nalzi svugdje i on živi sa ljudima u njihovi kućama.Oni se najčešće koriste u labaratoriji za eksperimente,alo oni su popularni i kao kućni ljubimci.

Osim kućni miševa postoji još 37 vrsta miševa,neki su domaći miševi,a neki bježe što dalje od ljudi i on su povučeni u šumama.Miševi su noćne životinje,ali neki se mogu sresti i po danu.To se dešava ako ih brojčano ima više na jednom područiju.Oni se jedino ne nalaze na Antartiku,manjim otocima i u moru.Miš dnevno pojede deset posto hrane od svoje težine(npr.ako ima 20-25g on pojede2-2,5g hrane).
Miševi su dugi od 4,5 do 12,5cm, i rep im je dug koliko i tijelo.Divlji miševi su na leđima sivi ili smeđi,a trbuh im je svjetlo sivi ili smeđi,ali kod nekih je i bijeli.Rep im  je prekriven sa finom dlakom pa se prvi put kad pogledate ćini go.Miš je mali glodavac,ali on ima potrbu da stalno uzima hranu.Oni su poznati kao velike štetočine i napasti gdje god se nalaze.

Kengur

Kengur je rod torbara iz porodice Makropodidae.On je simbol Australije i lik kengura se nalazi  grbu Australije,na novčanicama i koriste ga mnoge Australijske organizacije.
Kenguri se dijele u četri vrste kengura i to su:
-crveni kengur
-istočni-sivi kengur
-zapadno-sivi kengur
-antilopski kengur

Crveni kengur je najveći torbar na svijetu.On se može naći na suvim i polusuvim dijelovima kontinenta.Mužijak crvenog kengura(odrastao) je dug oko 2m,a težak je 90kg.
Istočno-sivi kengur se nalazi na plodnim oblastima istočne Australije.Odrasli mužijak  je dug isto oko 2m,ali je težak samo 66kg.
Zapadno-sivi kengur živi u južnim djelovima Zapadne Australije i u Južnoj Australiji blizu obale i oko reke Darling.Visok je 1,4m,a težak 54kg.
Antilopski kengur nastanjuje sjeverne dijelove kontinenta tj.travnate ravni i šumskekrajeve.

Kod kengra je glava mala,noge su mu dugačke i jake i one su prilagođene za skakanje.On takođe ima i dugačak rep i on mu služi da održi ravnotežu.Kengur ima torbu u kojoj nosi svoje mlade nakon što se okote.Pošto su noge kod kengura dugačke on ne može da hoda normalno i zato mora da skače.Brzina crvenog kengura je obično oko20-25km/h,ali on može na kratkim razdaljinama da ubrza i do 70km/h,a na dužim do 40km/h.Kenguri obično žive od 4-6 godina,ali je zabilježen rekord kengura koji je doživo 23god.

Kengur je biljojed i on se hrani sa travom i korjenjem.On dok se hrani preživa(kao krava).Oni se obično po danu izležavaju,a po noći idu u potragu za hranom.Svaka vrsta kengura se drugačije hrani,tako crveni kengur voli suvlju travu, asivi voli svježu travu.Sivi kengur će prije dehidrirati od crvenog kengura zato što nemaju preveliku potrebu da održe vodu u svom šumskom staništu.
Kenguri sačinjavaju grupu od deset mužijaka i ženki.Ženka crvenog kengura je spremna za uvjek,a ženka sivog kengura se pari samo  od oktobra do marta.Antilopski kengur se pare u jesen,takođe se pare i u martu i aprilu.
Kengur kada je u opasnosti udara nogama od zemlju,on  ne može da skoči ako mu se rep nalazi na zemlji.U Australiji živi oko 50 milijona kengura.

Bijeli kit

Bijeli kit je dug od tri do pet metara i težak je oko tonu.Bijeli kitovi nikada ne putuju sami,kao njihovi džinovski rođaci.Oni putuju u čoporima i tako klize ispod morske površine,a voda kao da vri preko njihovih leđa.Kitovi putuju za hranom tj, jatom haringa(vrsta ribe)i tada oni moraju da plivaju brže od nje i da rone strahovitom brzinom.Kitovi se međusobno nikada ne sudaraju,nikada se nepometu i nikada ne poremete ritam svoga jata.Ovo je moguće samo zato što među njima postoji oprema za otkrivanje odjeka.I ako bijeli kitovi nemaju vanjske uši,oni imaju vrlo osjetljive slušne kanale za podvodnu upotrebu.
Pod vodom oni puštaju zvukove koji na momante se čini kao cvrkut ptica,na momenete na škripu zahrđalih šarki ili na oštre uzvike.Oni se tako uzajamno sporazumjevaju.Ponekada to liči na štimovanje nekog orkestra,a ponekad podsjeća na veselu buku dijece.