Tuljan

Tuljani smatraju Pribilovska ostrva najidealnijim na svijetu za odgajanje svojih potomaka.Tu je klima idealna,jer je ljeti od deset,devet dana je kišovito i maglovito.Zato je krzno tuljana
uvjek vlažno.Zbog takvog vremena tuljani su bjezbjedni,jer ih često neposjećuju polarni medvjedi (lovci na tuljane).Ni jedna životinja nije učinila mudriji izbor,niti je u prirodi pronašla mijesto kao tuljan.tuljan je pronašao to utočište i prisvoji ga je i za njega ni jedna druga životinja nezn, osim ptica.Tuljani su ribožderi i oni ne ugrožavaju ptičija jaja.
Mladunče tuljana na sebi imaju perije,ali oni se moraju naučiti kako se sa njima služi.Oni takođe moraju naučiti i kako se diše da bi pod vodom mogli dugo ostati.Tuljani  moraju nekoliko mjeseci  vježbatiprije nego što postanu sposbni da se osamostale u more.Zato je majka tuljana mnogo strpljiva i ona sa mnogo strpljenja uvodi(koja je bistra)izvodi sve pokrete i radnje,kako bi se mladunče naučilo.Kroz vodu se tuljan kreće sa snažnim zamasima prednjih peraja.Zadnje peraje tuljana lepde pozadi i one služe kao veslo za upravljanje.Ono mnogo liči na čovječuje stopalo,dugo je oko 50cm,zaravljenog risa i obočno ima pet prstiju.
Svake godine u osam mjeseci krdo od milion i po tuljana je rašireno po čitavom Sjevernom Pacifiku.Mladunče tuljana je rođeno tokom ljeta na Pribilovskim ostrvima,jer su oni previše mladi i nebi mogli podnjeti hladne sjeverne vode zimi.Zato oni sa majkama otplivaju pet hiljada kilometara na jug,da bu u decembru stigli  u vode prema obalama srednje Kalifornije.Stari i otporni mužijaci se spuštaju samo nekoliko stotina milja niže,spavaju na moru i njih nose struje Pacifika.Oni tada love na tonr haringi.

Kada dodje proljeće,tuljani koji su rašireni širom pacifika,kreću se na sjever.Oni  se u određeno vreme i na određeno mjesto skupljaju već vjekovima.Mužijak tuljana uvjek stiže prvi(manj broj njh se pojavi već u maju).prije nego što pređu na stijene  oni znaju i čitavu sedmicu posmatrati obalu iz vode.Oni se svake godine vrate na isto mjesto gdje su bili i prošle,a neki čak i na iste stijene.Tada su mužijaci nabrekli od zdravlja,njihov vrat,grudi i pleća  ističu se u gromadnim razmjerima.Koji je najveći i najsnažniji postaje obalski gospodar(starješina).Kada su sve dobro osmotrili,svki od njih postavlja  svoj zahtjev za odbrambeni prostor na stijenama,koji je širok dvadesetpet,a dugačak trideset kilometara.Na tome prostoru mužijak namjerava da smjesti svoj harem.Kada prisvoji svoj tern,on odma od tog trnutka počinje svoju vladavinu.Brani ga sa svojom snagom,da se čak upušta u krvave bitke.Sredinom juna dolaze i ženke i one usred gromoglasne graje,rike,ujedanja i tuče, zauzimaju svoja mjesta u određenim haremima.

Gepard

Gepard spada u vrste mačaka,ali on malo nalikuje i na psa.On sjedi uspravno,podupire se sa prednjim šapama kao da su stubovi.Kandže geoparda su nepokretne i ne mogu se uvlačiti kao kod mačke.
Noge su mu duge,pleća visoka,glava mu je mala sa prodornim očima,a rep mu je dugačak.
Gepard je najhitrija životinja na Zemlji,i on za dve sekunde može da razvije brzinu i veću od 70km/h,a ako se dobro zaleti dostigne brzinu i od 110km/h.
On se brzo zamori kada trči,i kada bi se utrkivao sa antilopom ona bi ga pobjedila.
Gepard ima po sebi pjege kao i leopard,ali on ne skače sa drveta ili stjene na leđa žrtve kao leopard.
On lovi svoj plijen,tako što se oslanja na svoju sposobnost trčanja na otvorenom polju.
Gepard  živi u Afričkim visoravnima,kao i zebra i antilopa itd. 

Zebra

U Afričkim visoravnimanajčešće krdo(posle antilopa)sačinjavaju zebre.One liče na male konje,ali one imaju jarke pruge koje podsjećaju na cirkus.Zebre se ponekad kreću zajedno i one tada skladno klate glavama.Njihove pruge su im odlična kamuflaža,jer je za njih najkritičnije vreme zalazak sunca.
Tada trava i šuma bacaju svoje  prugaste sjenkena Zemlju,pa je tlo naizmjenično prošarano prugastim sjenkama.To zebru spašava od lavova,koji u to vreme kreću u potragu za večerom.
Pruge zebre presjecaju leđnu liniju i prolaze ispod trbuha,oko vrata i oko nogu one grade prstenove,a po licu figure u obliku slova "V".Po danu je zebru lakše primjetiti.Bijela dlak između crnih pruga presjeva se na svjetlosti i tada zebra na ravnici izgleda kao da je bijela.Zebra je prvi domorodac Afrički visoravni.

Zebre su prave divlje životinje,nervozne su i živčane,imaju oštar vid i odlikuju se sa smrtonosnim udarcem kopita.
Uzalud ih je pripitomljavati,jer se zebre ne mogu ukrotiti.
One su uvjek podebele.Zebre piju mnogo vode i nikada se neudaljavaju od pojilišta više od osam kilometara.
Zato druge životinje uvjek idu za zebrama kad su žedne.I lav prati zebre,ali ne zbog voe,već zato što voli da se hrani sa zebrinim mesom.

Kit

Kit spada u grupu najvećih životinja na svijetu.On je jedini od tih velikih životinja dolazi najlakše do hrane.Kada kit razjapi svoju čeljust,tada kroz nizove njegovih zubi(koji vise na gornjoj vilici)protekne stotine litara vode.
Tada se kroz zube,kao kroz sito procjedi broj morski organizama (planktona).Zatim kit tu procjedjenu vodu izbacuje napolje(kit ne pije slanu vodu),i dok on izbacuje vodu,hrana se spušta niz njegovo grlo.
Jednjak kita nrepoušta ništa veće od haringa(vrsta ribe),ali to njemu ne smeta,zato što se on svaki dan zasladi sa tonom sitne ribe i i sitni račića.
Kitovi žive u morima već 25 milijona godina,ali njihovi preci su se kretali i po kopnu.Kit nije rib,već je morski sisavac.Njegova prednja peraja su njegove prednje noge i one imaju pet prstiju i one mu služe samo za kretanje i sprečavanju prevrtanja.On se napred kreće pomoću ogromnoe horizntalne repne peraje.Njegove(repne peraje) udace naviše i naniže obezbjeđuju snažni mišići.

Njegove zadnje noge su davno iščeznule,ali ostao je samo jedan nožni prst,koji je dugačak oko 25cm.On je duboko u tijelu i nije više povezan sa kičmom.
Kit živi u hladnoj vodi,zato što ga veliki sloj potkožne masti koja je debela i do 30cm,štiti sa svih strana od hladnoće.To salo održava kita na vodi i pomaže mu da nepotone.
Kit da bi zaronijo mora da upotrebi repno peraje.
potkožno salo kitu pomaže i da izdrži ogroman pritisak vode,kada zaroni u dubinu.
On može da se spusti i na dubinu koja je blizu 1000m.Na toj dubini je pritisak veći sto puta nego na površini i on bi zdrobio kita da nema potkožno salo.Kit udiše vazduh isto tako kao što i uzima ogromne količine hrane.On odjednom udahne mnogo vazduha kroz otvor koji je smješten na najvišoj tački glave.Odatle vazduh,kroz disajnu cjev spušta se u ogromna pluća,koja se šire kao gumeni balon.
Kada kit zaroni,nozdrve mu se zatvaraju i on može da bude u dubini i trideset minuta,a nekada i sat vremena.On ka da izroni na površinu da bi udahnuo zrak,tada silno izdahne,da tad ogroman stup pare šikne i u visinu od sedam metara,uz širenje koje se čuje kilometar i po daleko.To je topal vazduh iz njegovih ogromnih pluća,koja se pri susretu sa hladnim vazduhom pretvra u paru.

Panda

Panda je crno-bijeli medvjed koji žive u umjerenim-zonama bambus šumama središnje Kine.Panda jedan od najrjeđih životinja na rubu izumiranja, zato sšto je ona  ugrožena vrsta. 
Divovska panda naseljena jednom u nizinskim području, ali s razvojem poljoprivrede i šumarstva, oni su bili prisiljeni  da budu na planinama Sichuan, Shaanxi, Gansu.
Divovska panda radije živi u listačama i crnogoričnim šumama s gustim bambusom, na nadmorskoj visini između 5.000 i 10.000 metara.
Div panda izgleda kao medvjed u formi. Ona ima bijeli kaput sa  crnim detaljima kod ušiju, očiju , po njušci, nogama i ramenima. Neki znanstvenici kažu da je takva boja  učinkovita kamuflaža kada su bili u sjeni( pjegav snijeg ili stijena okolice). Panda kaput pomaže da zadrži toplotu. Divovska panda ima zube i veliku čeljusti za žvakanje bambusa. Mnogi ljudi  misle da je  panda slatka životinja , ali divovska panda može biti opasna kao i bilo koja druga vrsta medvjeda.
Divovske pande mogu dosegnuti visinu od  četiri do šest metara.  Mužjaci su veći od ženki. Divlja muška panda može težiti i do 250 funti. Ženke rijetko doći do 220 £.

 Oko 1000 panda živi u divljini,  a oko 140 u zoološkim vrtovima ili  u centrima za uzgoj, uglavnom u Kini.
Znanstvenici ne znaju još prirodni život pande koje žive u divljim uvjetima, ali oni su bili sigurni da imaju kraći život od onih koje on čuvaju u umjetnim uvjetima.
Divlja  panda živi gotovo i  isključivo od  bambusa. U vrlo rijetkim slučajevima oni također jedu travu i sitne glodavaca. U zoološkim vrtovima,ishrana  divovskih pandi uključuje bambus, šećernu trsku, kašu, mrkvu, jabuke, slatki krumpir, te high-fiber biskvit posebno izrađen za njih.
Pande  periodično komuniciraju  sa s mirisom oznakama i zvukovima. Beba pande živi sa  s majkom do  jedan i po do tri godine.

Noj

Noj je velika ptica i njeno porjeklo je iz Afrike.Prepoznatljiv je po svom izgledu,jer ima dug vrat i duge noge.Sposoban je da trči brzinom od 72,4km/h.On se hrani biljkama,ali jede i neke kukc.Živi u skupinama koje sadrže od 5-50 ptica.Parenje nojeva se razlikuje po geografskom područiju,ali uglanom se svugdje mužijaci bore za harem od 2-7 ženki.Te borbe traju samo nekoliko minuta,i one mogu da izazovu smrt lupanjem glavom u protivnika.Nojevi se sada uzgajaju širom svjeta,najviše zbog svog perija koje je dekorativno.Njegova se koža koristi za proizvodnju kožni proizvoda,kao i koža mnogi životinja.Noj je težak između 63-130kg,ali neki muški nojevi mogu da teže i 155kg.Perije odraslog mužijaka su uglavnom crna sa bijelim šarama i bijelim  repom.Ženke i mladi mužijaci su sivkasto smeđi i bijeli.Glava i vrat noja su bez perija,samo ima tanak sloj na kraju gdjese vrat spaja sa tijelom.Koža vrata kod ženki je rozo-siva,a kod mužijaka je plavo-siva.
On ima dug vrat i noge tako da njegova glava je 1,8-2,75m iznad tla,a oči su im u promjeru široke50mm.
Njihova koža je promjenljive boje,to zavisi o pod-vrsti.  Jake noge  kod nojeva nemaju perija i pokazuju gole kože.Noj ima samo dva prsta na svakoj nozi (većina ptica ima četiri) unutarnji prst je  nalik  na kopito. Vanjski nožni prst nema nokta. Smanjen broj prstiju je prilagodba koja se pojavljuje za pomoć u trčanje. Nojevi mogu izvoditi na 72,4 km po satu (45 milja po sati) do 30 minuta. Krila dosegnu raspon od oko 2 metra i koriste se u parenju .Nojeva prsna kosti je ravna, bez kobilice kojima krilo mišiće pridaju u letu ptica. Kljun je ravna i širok, sa zaobljenim vrhom.  Noj nema žučnog mjehura. Oni imaju tri želuci . Za razliku od svih drugih živih ptica,  noj izlučuje urin odvojeno od izmeta.

Djetlić

Najčistiji zvuk koji izmamljuje jutarnje sunce je djetlićev.
Kada sunčeva svjetlos obasja koru drveća,to je za njega znak da se baci na posao.On je stručni bušioc drveća.
Djetlić na drvo mora da se penje sa zadnjim nogama,zato što on nema prednje noge,već ima krila.
Dok on buši drvo mora da stoji okomito,i nos mora da mu bude izmaknut oko tri centrimetra od drveta.
Zato djetlić ima tijelo prilagodjeno za busšenje,i onda taj njegov posao izgleda jednostavan i njemu nimalo naporan.
On ima dva nožna prsta koji su mu okrenuti prema napred i imaju kandže i oni mu koriste za penjanje i pridržavanje.A druga dva zadnja(neki detlići imaju samo jedan)oni služe za prihvatanje uz hrapavu koru.Kada djetlić počne da buši rupe,glava mu izgleda poput čekića kojim kuje ekser.I tada njegova kruta pera na repu upravljaju se naniže da bi poslužili kao podupirači.
Kljun djetlića kad je zatvoren izgleda kao klinasti oblik.Djetlić njime može da udara snažno,tako da kora na drvetu leti na sve strane,ali mon može i da se zatrese kao bušilica i onda izbuši duboke rupe u potrazi za bubama i maravima koji se nalaze ispod kore ili u srži drveta.

Zato djetlić ima jak kljun i on se ne može slomiti.
Djetljićev kljun je koštani produžetak njegove lobanje i on se nikada ne može rasklimati od udaranja i bušenja drveta.
On je pogodan za hvatanje insekata,ali služi i za pijuk djetlića.Djetlić ima i jezik koji je prčvršćen na drugoj opruzi koja je izvijena preko tjemena.
Kada njegov jezik izadje napolje,na vrhu njega se nalazi jedna kap ljepljive pljuvačke i na njega se zaljepe mravi ili larve neke bube i trenu nestanu u djetlićevom želudcu.